Žarko Dolinar - naslov
naslov
http://zarko-dolinar.com.hr/wp-content/uploads/2016/01/naslov_zarko_dolinar_humanist-900x40.png
http://zarko-dolinar.com.hr/wp-content/uploads/2015/12/pravednik-200x304.png

“Uslužnost, tolerancija i humanizam”
“Najteže je biti bespomoćan – najlakše je bespomoćnom pomoći”
“Ne idi spavati dok nisi nešto dobro učinio”
Ostale bi to mudre izreke u riznici Žarka Dolinara da on po njima nije živio.
Kao već poznati hrvatski sportaši brača Dolinar uz pomoć križevčana Ice Hitreca, u vrlo opasnim vremenima progona ljudi, spasili su 360 Židova, Hrvata i nehrvata, dovodeći u opasnost vlastite živote.
Na medalji Pravednika među narodima piše“AKO SI SPASIO JEDNOG ČOVJEKA – SPASIO SI ČOVJEČANSTVO!”
Među 103 Hrvata PRAVEDNIKA su i braća Dolinar te Anka Crndić iz Koprivnice, koja je spašavala nekada poznatu obitelj Steiner. Žarko Dolinar je i jedini svjetski prvak i s tim priznanjem! Pomagao je svima kojima je to trebalo, mnogi mladi ljudi svih zanimanja, su kod njega u Baselu i živjeli (Jasenko Houra, frontmen Prljavog kazališta, tenisačica Lana Miholček iz Čakovca, stolno tenisačica Pika Krsnik iz Donje Počehove i još mnogi drugi).

Liječio je udovicu dr. Vlatka Mačeka, nekada predsjednika HSS-a (Hrvatska seljačka stranka), radi čega je imao problema s nekadašnjom hrvatskom vlasti, vozio majku s djetetom kojoj je pobjegao autobus (Crikvenica-Senj), malom prijatelju Čiki – čistaču cipela u Argentini, jedno čišćenje platio toliko koliko je ovaj zaradio za godinu dana i iza toga u siromašnoj kući njegove obitelji slavio do ranih jutarnjih sati. Slično mu se događalo u Čileu, Peruu, Kini, Japanu, Jordanu, Južnoj Africi, uz zaprepaštenje domaćina kada se sporazumijevao na njihovim jezicima!? Umjesto kupanja na Pagu, uz slikanje, šišao je djecu, koja su se hvalila da ih je šišao svjetski prvak!
A kada je njegova Domovina došla u opasnost, odmah joj se stavio na raspolaganje. Gradovi Osijek, Vukovar, Koprivnica, Zagreb mogu potvrditi koliko je lijekova i sanitetskog materijala stiglo iz
Basela, centra farmaceutike. Kada više nije imao što ostaviti, ostavio je i svoj “Mercedes”! Kada je pao Vukovar, rodni grad hrvatskog nobelovca Lavoslava Ružičke, njegovog dobrog prijatelja, nije trebao nagovarati također hrvatskog nobelovca Vladimira Preloga da nobelovci cijelog svijeta dignu glas za Hrvatsku.
Preko Max-Planck instituta pokrenuta je akcija “Apel za mir u Hrvatskoj”, 25.studenog 1991. U desetak dana taj apel je potpisalo 78 nobelovaca, a u veljači 1992., čak 127 nobelovaca! To nije mogao organizirati nitko osim Žarka Dolinara!
Povijest ne pamti kada je toliko nobelovaca sudjelovalo u nekoj sličnoj akciji. Osim toga Žarko Dolinar je pisao pisma za pomoć Hrvatskoj, gotovo svim državnicima cijelog svijeta, uz supotpis Vladimira Preloga.
Iako je simpatizirao HSS (Hrvatsku seljačku stranku), politikom se nije bavio, tvrdeći da su Hrvatskoj potrebni intelektualci, stručnjaci, pravi domoljubi a ne “Veliki Hrvati” uz vola na ražnju i pjevanjem Lijepe naše u pijanom stanju!

http://zarko-dolinar.com.hr/wp-content/uploads/2015/12/kod_tudmana-300x215.png
http://zarko-dolinar.com.hr/wp-content/uploads/2015/12/zuzi-1-310x200.png
http://zarko-dolinar.com.hr/wp-content/uploads/2015/12/spasena_zuzi-300x200.png
http://zarko-dolinar.com.hr/wp-content/uploads/2015/12/park_pravednika-200x257.png

Hrabro je isticao da je on Uspravni Hrvat a da su jednako opasni i Veliki Srbi i Veliki Hrvati! U tom smislu je napisao poznato pismo “Slavnom Hrvatskom Saboru”, već 22.travnja 1990.! Dugogodišnji kućni prijatelj obitelji Tuđman, upozoravao je na negativnosti iz tog vremena, što potvrđuje i čestitka dr. Franje Tuđmana za njegov 75. rođendan!
Kao dokazani hrvatski domoljub, već 1967. osniva prvi ogranak Matice Hrvatske u Baselu i postaje prvi predsjednik. Nakon sloma “Hrvatskog proljeća” i on je imao velikih neugodnosti od strane vlasti FNRJ, ali ga je tom prilikom u obranu uzeo Miroslav Krleža, njegov također kućni prijatelj.
Utemeljitelj je: Hrvatske zaklade protiv raka i predsjednik 1969., Hrvatskog Crvenog križa u Švicarskoj, sa sjedištem u Genevi za humanitarni rad je primio medalju osnivača Crvenog križa “Henry Dunant”, 1980., Priznanje “Amnesty international” i “Liječnik bez granica”. Od 1980. je potpredsjednik FOHS – Euro zaklada za stipendiranje siromašnih hrvatskih studenata u Domovini.
U udruzi YOKS – je okupljao hrvatske sportske veterane. Među najvrednije smatra rad u HKZ -Hrvatska kulturna zajednica sa sjedištem u Zürichu, gdje je također predsjednik od 1985. do 1990. a kasnije počasni predsjednik. U novinama HKL se okušao kao novinar i objavio odlične članke o Ici Hitrecu, Lovri Matačiću, Vlahi Paljetku, Franji Punčecu, Sv. Martinu, Augustu Šenoi, HAŠK-u i dr. Novine su se čitale svugdje po svijetu, gdje je bilo raseljenih Hrvata.
Najsretniji je bio kada je 19. listopada 1989. Skupština Sveučilišta u Zagrebu, u povodu 320. obljetnice Sveučilišta, prihvatila njegovu inicijativu o osnivanju Društva bivših studenata i prijatelja Sveučilišta u Zagrebu – AMAC (Almae Matris Alumni Croaticae). Prvi ogranak je osnovan u Švicarskoj AMAC – CH. Chairman - EU –koordinator Žarko Dolinar, dopredsjednik Marko Turina – svjetski poznati specijalista za bolesti srca a počasni predsjednik nobelovac Vladimir Prelog, počasni članovi akademik Ivan Supek i akademik Zdenko Škrabalo. Ponosni memorandum AMAC – CH, od tada je jedini na kojem je pisao i službenu i privatnu poštu.

http://zarko-dolinar.com.hr/wp-content/uploads/2015/12/apel_nobelovaca-342x454.png
http://zarko-dolinar.com.hr/wp-content/uploads/2015/12/povelja_pravednika-346x448.png
FacebookTwitterGoogle+Share