Žarko Dolinar - naslov
naslov
http://zarko-dolinar.com.hr/wp-content/uploads/2016/01/naslov_zarko_dolinar_biografija-900x40.png
http://zarko-dolinar.com.hr/wp-content/uploads/2016/01/biografija-224x300.png

Žarko Dolinar je rođen 3.srpnja 1920. u Koprivnici, Viječnićka 1 u kući velike i slavne koprivničke obitelji Friedrich.
Majka Franciska (Fanika) je jedna od četiri kćeri te slavne obitelji, kasnije učiteljica udala se za Jakoba Dolinara iz Sovodnje kraj Cerknog u Sloveniji, apelacionog suca.
Prije Žarka rodio se i brat Boris 1.veljače 1919.
Otac Jakob je premješten u Jašu Tomić, Vojvodina, na granicu s Rumunjskom. Tamo je Žarko i započeo pučku školu koju je završio u Novom Sadu. Započeo je mušku klasičnu gimnaziju kralja Aleksandra, koju je nastavio u Ljubljani kod salezijanaca.
Otac je konačno dobio premještaj u Zagreb, 1.studenog 1936., gdje je završio klasičnu gimnaziju i maturirao kod salezijanaca na Knežiji. Prvi stan su dobili u Primorskoj 4/I. Na Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu se upisao 1938.
Sportska karijera je postala vrlo zahtjevna, počeo je osvajati domaća prvenstva te prvenstva mnogih država Evrope te kao prvi Hrvat osvojio dvije medalje na Svjetskom prvenstvu u Kairu, 1939. To kao i nadolazeći rat skratili su i prekinuli studij.

Potpisivanje Trojnog pakta dočekao je u Berlinu, gdje je sa suigračima do nogu pobjeđivao reprezentacije njemačkih gradova uključujući i reprezentaciju Berlina a od uhićenja ih je spasio tadašnji ambasador Jugoslavije nobelovac Ivo Andrić !
Stvaranjem Nezavisne Države Hrvatske hrabro je iskoristio svoju popularnost i uz pomoć brata Borisa i također tada sjajnih hrvatskih sportaša Ice Hitreca i Franje Punčeca krenuo u spašavanje prijatelja i poznanika Židova, Srba, Roma i ugroženih Hrvata, rasnim zakonima koji su tada naprasno donešeni.
Mnogo puta mu je život bio u opasnosti ali ni tadašnje vlasti nisu imale hrabrosti likvidirati tada već svjetske sportske veličine ! Naprasno mu je umirovljen otac koji je uskoro i umro.
Ipak 1943. ubijen je član njihove grupe Nikola Pajević, a Žarko je mobiliziran u domobranstvo koje je služio u domobranskoj školi u Varaždinu u VI sanitetskoj satniji. Kroz cijelo vrijeme rata i tadašnje vlasti su ga koristile kao sportaša Hrvatske. Nakon završetka rata i opet je mobiliziran na 9 mjeseci u veterinarskoj bolnici.
Nastavlja studij i diplomira 1948. i ostaje raditi na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, kao asistent.
Oženio se s Juditom Duić, studenticom farmacije, kćerkom poznatog zagrebačkog arhitekte, koja je također bila sportašica i članica SD "Mladosti". Preselili u novi stan u Bosanskoj 24. Tu je rođena kćerka Dijana.
U paru s Vilimom Harangozom, 1954. postao svjetski stolnoteniski prvak, kao prvi Hrvat u povijesti hrvatskog sporta.
Na veterinarskom fakultetu stekao prvu titulu doktora nauka - 1959.
Od grada Zagreba dobio je stan u tada ulici Karla Mrazovića 5.
Dobio je i Orden rada s srebrnim vijencem.
Kada je od strane Kantonalne vlade u Baselu dobio jednogodišnju stipendiju za stručno usavršavanje na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Baselu, bilo je to previše za tadašnje vlasti koje su mu preko njegovog fakulteta počele praviti sve veće smetnje i otežati mu afirmaciju, nakon čega je on odlučio ostati u Švicarskoj. Od tada je tretiran kao politički emigrant, iako ga politika nije zanimala a sve institucije su dobile zabranu njegovog spominjanja i pozivanja, što je trajalo do Domovinskog rata. Njegovu svjetsku sportsku i znanstvenu karijeru se nije moglo zaustaviti.
U Baselu je nastavio raditi na anatomskom institutu Medicinskog fakulteta, kao redovni profesor, gdje je doktorirao i humanu medicinu.
Kupio je kuću u Riehenu mirnoj četvrti Basela, na adresi  Furfelderstrasse 14., gdje je ostao do svoje smrti. Koristio je svaki slobodan trenutak da dođe u Zagreb i rodnu Koprivnicu ali je bio rado viđen gost i u mnogim drugim gradovima Hrvatske. Teško mu je pala smrt majke Franjice 1977. i brata Borisa 1992. Umro je 9. ožujka 2003. u bolnici Medicinskog fakulteta u Baselu a pokopan u obiteljskoj grobnici na Mirogoju.

http://zarko-dolinar.com.hr/wp-content/uploads/2016/01/braca-300x216.png
http://zarko-dolinar.com.hr/wp-content/uploads/2016/01/obitelj_friedrich-300x217.png

OBITELJ FRIEDRICH

Djed Franjo Friedrich rođen 1856. u Mlady Smolivecu, češkim Sudetima, stigao je slučajno u Koprivnicu i tu zauvijek ostao. Po zanimanju krojač, otvorio je krojačku radnju u Vijećničkoj 1 i zaposlio 25 radnika. Oženio se Sofijom, kćerkom koprivničkog veleposjednika Dobrovića. U sretnom braku, u Vijećničkoj 1, rođeno je pet dječaka i četiri djevojčice. Djed Franjo je bio pripadnik Češkog Sokola, te je ideju sokolstva prenosio na obitelj i okolinu pod geslom:
"U DESNICI SNAGA – U SRCU ODVAŽNOST – U MISLI DOMOVINA!"
Jedan je od osnivača Podravskog Sokola (1893.) i nikako se nije mirio dok ovaj nije postao Hrvatski Sokol (1906.). Hrvatsku je prihvatio kao svoju Domovinu i tako odgajao i svoju djecu. Iako je sudjelovao u stvaranju Đačkog nogometnog kluba, iako su svi članovi obitelji bili i aktivni članovi, nikako se nisu mirili imenom. Željeli su da klub bude i Hrvatski i športski, po uzoru na veliki zagrebački HAŠK! Unatoč otporu uskoro su osnovali HŠK “Slaven”, sa čak pet sekcija. Zahvaljujući upravo braći Friedrich, HŠK “Slaven” je 1920. postao pokrajinski prvak Hrvatske, a danas je najstariji klub Prve Hrvatske nogometne lige.
Svi članovi mnogobrojne obitelji su bili aktivni sudionici svih kulturnih, umjetničkih, humanitarnih, sportskih i mnogobrojnih drugih društava grada. Najbolji među njima su uskoro postali članovi velikog HAŠK-a! Posebno mjesto u uspjesima HAŠK-a imaju braća Krešimir i Dragutin poznatiji kao “Karlek”, i to u nogometu, tenisu, atletici, hokeju na ledu i skijanju.
Uz mnogobrojne nastupe za HAŠK, “Karlek” je nastupio 9 puta za nogometnu reprezentaciju kraljevine Jugoslavije i 16 puta za tada vrlo jaku reprezentaciju Zagreba. Nastupio je na VIII Olimpijskim igrama u Parizu. U paru s bratom Krešimirom prvak Jugoslavije u tenisu 1928. i 1931. Uz vrhunske sportske rezultate, uspjeli su završiti studije i ostvarili i uspješne znanstvene karijere. Profesora “Karleka” učenici su dočekivali na sat, pljeskom! U takvom genetskom okruženju u Vijećničkoj 1 rođena su i braća Boris i Žarko Dolinar.
Uz domaću majku Faniku i Slovenca Jakoba Dolinara i ujake sportaše i intelektualce rasla su i braća. Iako su i u paru bili vrlo uspješni, ipak je najveće rezultate postigao Žarko, gotovo u svim aktivnostima kojima se u bogatom životu bavio.

FacebookTwitterGoogle+Share